Uf, kakav dan!


Malo je nedostajalo pa da mi prošla nedjelja bude “dan kao san”.

Ranije nego inače Davor i ja krenuli smo na Papuk. Dan je bio sunčan, a ruta koju smo namjeravali prehodati za nekoga možda nije nešto, ali ipak: 20 km/6 sati/tridesetak celzijusa/u našim godinama nije za potcjenjivanje.

Za one koji poznaju Papuk to je sljedeće: kamenolom Tisica – Slatka stijena – Tisovačka kosa – Tisovac – do ispod Č.V. – Trišnjica – Bukovi tečajevi – Šareni stup – Tri livade – Bilo – Nevoljaš – Jezerac – Duboka – kamenolom Tisica + lijevo-desno (Suhodolka i sl.).

Jednim dijelom današnje rute prošao sam i prije 3 godine. Bilo je rano proljeće i ova tri ariša još nisu prolistala. Sada je sve zeleno, ali je jedan ariš u međuvremenu postao nečiji stol, stolica…

I kad sam nakon cjelodnevnog potucanja po šumama i gorama ostao čitav i u komadu – samo što sam stigao doma i izuo cipele, tako sam krvnički raspalio nogom u jednu jedinu stepenicu koju imam u kući, da sam si odmah skršio nožni palaci i nokat na njemu. Po svemu sudeći da sljedećeg vikenda za mene nema planinarenja.