Idemo u smrčkove


Jutros ispred moje kuće, netko je nekoga pitao kamo će – barem tako pretpostavljam – jer ja sam čuo samo odgovor: “Idemo u smrčkove.”

Ulica je tiha, prozor je bio otvoren, i taj, vjerojatno malo glasniji odgovor, u mojoj usnuloj glavi odjeknuo je kao eksplozija i izazvao opću zbrku: tko, što, kaj, ča, smrčkovi??? Nakon što sam se pribrao od ovog neplaniranog buđenja, pomislio sam kako ne bi bilo loše da i sam pođem u smrčkove – naravno sa fotoaparatom. I našao sam ih: pala je kiša pa ima i gljiva. Evo dvije sličice.

I još samo mala napomena:

Meni su gljive interesantne samo iz estetskih razloga – oblik, boja, tekstura i sl. – a gljive kao hrana me uopće ne zanimaju.  Zbog toga se nikada nisam potrudio naučiti razlikovati jestive od otrovnih vrsta pa o tome na ovom blogu neće biti ni riječi.