Đurđica – Convallaria majalis


U jednom topoliku na lijevoj obali Drave u okolici Osijeka raste veći broj velikih, lijepih i zdravih đurđica (Convallaria majalis). I baš u skladu sa svojim latinskim nazivom, jer Convallis znači “ono što raste u nizini”, a majalis “ono što cvjeta u maju”  ove đurđice kao da stvarno čekaju maj.

A da u veljači nije bila tako surova zima ove biljke bi procvjetale već početkom travnja. Ovako, trebat će još 10-15 dana da između svaka od ova dva zelena lista – što su obuhvaćena smeđim, ljuskavim, pridankovim listovima – potjera zeljasta stabljika. Stabljika će biti gola, 15-20 cm visoka, bez listova i nosit će grozd bijelih, sitnih, miomirisnih cvjetova – baš kao što to prikazuje sljedeća fotografija.

Ova slika nastala je početkom travnja 2007. godine. Tada su zbog izostanka ozbiljnije zime, gotovo mjesec dana ranije nego ove godine, đurđice cvjetale na istom mjestu na kojem sam ih i jučer slikao. Vidi se da batvo nosi cvjetiće. U perigonu ima 6 prašnika i jedna nadrasla plodnica iz koje pred kraj ljeta izraste plod – jedna crvena, otrovna boba.

U međuvremenu ovaj kraj poharale su i dvije poplave, ali đurđice iz ovog topolika preživjele su i te nevolje, a sve zahvaljujući svojoj podzemnoj stabljici. Ta podzemna stabljika je vriježama-nalik podanak s dugačkim člancima (internodijima). Na njihovim krajevima su čvorovi (nodiji) iz kojih svake godine  potjera lateralni tzv. spavajući pup. On je, očigledno, tako dobro zaštićen podankovim listovima, da odolijeva i isušivanju i poplavama, pa sljedećeg proljeća iz njega potjera nova biljka. A kao što je to običaj na mom blogu, nakon malo zemljanih radova evo i slika koja će neke moje rečenice učiniti jasnijima.