2U1


Eh, što ti je lijenost! Kada je mnogo materijala za blog tada se pravdam nedostatkom vremena, a kada ga je manje onda se bavim mišlju da napravim nekakve zbirne (kumulativne) izvještaje kao što je ovaj današnji. Eto priznajem da je već i odabir ovakvog naslova za današnji post ustvari jeftini pokušaj da opravdam svoje višemjesečno izbivanje s ovog mjesta (primjereniji bi mu naslov bio “8U1” ili slično). A nakon uvodne samokritike valjda se i Zemlja nastavila kretati na svome putu oko Sunca, pa evo i današnjeg članka.

Subota, 11.ožujak 2012. – Breštanica, Duga kosa, Javor, Rastova kosa

Dva vikenda u ožujku boravio sam u slavonskom gorju i oba puta s Davorom, iskusnim planinarom s višedesetljetnim stažom, koji je i osmislio naš itinerer.

Dan je  bio lijep, ali bez sunca. Drveće nije prolistalo pa u šumi ima dosta svjetla za fotografiranje. Hodnju počinjemo oštrim usponom na greben Breštanica. Šumske staze, putevi, prosjeke i grebeni kojima smo tog dana prošli Davoru su dobro poznati pa sam ja mogao pustiti mozak na pašu. Na nekoliko mjesta nailazimo na snijeg koji se još nije otopio, ali sve je to vrlo lokalno i ne stvara nam probleme.

Nakon 6 sati hoda niz Oštru glavu spuštamo se do partizanskog groblja. Fotografiram zapuštene grobove junaka nekog prošlog vremena.

I eto prođe dan, sve je za 5, osim jedne stvari – bili smo uvjereni da ćemo se putem nauživati u pogledu i mirisu proljetnica. Kad ono – skoro da ih nismo ni vidjeli, tek tu i tamo poneki cvjetić visibabe, na jednom mjestu 2-3 jaglaca i to je sve, jer NEMA KIŠE, suša je i u brdu.

Gotovo da su ovo sve proljetnice koje sam vidio tog dana.

Subota, 31.ožujak 2012. – Lončarski vis – Bedemgrad

Osvanuo je sunčan dan, ugodna temperatura, bez vjetra. Što se proljetnica tiče ništa ne očekujem. Prave kiše nema već mjesecima.

Tek nešto malo zelenila pri vrhu grebena Klanac na putu prema Lončarskom visu. Drveće je stidljivo prolistalo, šuma je osunčana proljetnim suncem.

Lončarski vis – antenski stup, antene i zgrada. Nije bilo nikoga, sve djeluje prilično zapušteno. Šnjufkam okolo ne bih li naišao na neku procvjetalu biljčicu – ugledao sam samo nekoliko bijelih šumarica i propisno se izgrebao na kupine. Niz makadam, kroz prosjeku do puta, pa uzbrdo da bismo za 20 minuta skrenuli na markiranu stazu za Bedemgrad.

S Rimske ceste skrećemo uzbrdo do Bedemgrada i kao pravi profesionalci tamo stižemo točno kad treba – ni prerano ni prekasno već točno na ručak. Planinari PD Našice upravo su završili s uređivanjem okolice stare Gradine i prionuli ručku. Njihov poziv da im se pridružimo za stolom nismo odbili.

Dvije “kule”, jedna iz 20. stoljeća, a druga iz 14. stoljeća