Ševa krunčica


Kao prethodni tako i ovaj današnji post spada u rubriku “dogodilo se na današnji dan.” A na današnji dan prije točno četiri godine na jednom poljskom putu fotografirao sam ševu krunčicu (Galerida cristata). Kao i obično mislio sam napisati i poneku rečenicu uz slike, a onda sam se sjetio da je tekst kakav trebam odavno već napisan. Članak iz pera velikog prirodnjaka i popularizatora znanosti Davorina Trstenjaka pod naslovom “Ševa” izašao je 1921.godine u časopisu “Priroda” hrvatskog prirodoslovnog drušva, a ja ću ga objaviti ovdje u nešto skraćenom obliku.

Ševa

Ševa je naša slavenska pjevačica. Omili nam toliko, ako ne i više, koliko pjevač nad pjevačima, divni slavulj. Mila je i draga svima, osobito rataru. Ona ga, kako on kaže, zove i nutka: “Radi, radi, ori, ori, sij, sij, vrzi, vrzi!” Koliko naš narod voli ševu, kazuju nam ove poslovice:”Zapjevala mu ševa.” Tako se kaže o čovjeku, koga nađe sreća i ogrije Sunce. A ode li tko bez traga, gdje nema radosti i veselja, veli se:”Otišao, gdje ševa ne pjeva.” Kad pak tko zimi boluje, a nema nade, da će ozdraviti, govori se:”Taj neće više čuti ševe.”

Čim zarude prve trake sunčane, poleti ševa sa svog noćišta i ponese pjesmu pod nebesa, pjesmu radosti, pjesmu svježu kao rana zora i zlatno Sunce, što je obasjava i pozlaćuje. I ratar budi onda svoju čeljad:”Na noge se, ševa pjeva na uranak.” Još pod večer sjedi ševa na grudi zemlje ili na kamenu međašu pa pjeva i pjevulji još i ondje. Tako pjeva i vlada se ševa poljska i krunčica.

Galerida cristata

Poljska ševa je ozgo siva kao zemlja, ozdo bjelušasta a rep joj je sa strane bijelo obrubljen. Kad se šćućuri uz grudu na njivi, jedva se razabire od zemlje. Na stražnjem prstu imadu ševe dug čaporak kao ostrugu, koja im pomaže, da mogu lakše hodati po mekoj zemlji. U jesen udruži se poljska ševa u velika jata pa lijeće s polja u polje. Zimuje u Italiji, Španiji, Grčkoj i na otocima, a mnoge, osobito kad je blaža zima, ostanu i kod nas.

 Prem je poljska ševa, kao što i sve ostale, tako draga ptičica, zlopaki ih ljudi podave na milijune, osobito u Njemačkoj, jer joj je meso tečno. Osim tvrda i okrutna čovjeka progone ševe i sokolići. Zatiru je mnogo i lisice, lasice, ježevi, hrčice, mačke, tvorići i dr.

Galerida cristata

Krunčica je tako isto pjevačica kao i poljska ševa. Pjeva po prilici kao i ona, samo što joj je pjesma više otužna, elegična. Lako se raspozna od poljske ševe, jer ima na glavi lijepu krunu (čubicu), koju drži obično u vis. Veoma je mila i povjerljiva a čeka čovjeka na cesti i svuda na nekoliko koraka. Kad joj se približavaš, uklanja se bježeći i trčkarajući pred tobom, a poleti tek poslije, ako je potrebno, ali nikad daleko. Glasa se obično: joc, joc ili zavrišti: čiji si sin?!