Lukava ljubičica


Ni jedna biljka ili životinja nije dovoljno jednostavna i svakodnevna da ne bi zaslužila moju pažnju pa tako ni ljubičica (Viola sp.) koju, kao, zna svatko, ali to poznavanje uglavnom se svodi na: uberi, pomiriši, baci. Slijedom rečenog, evo par sličica i poneka riječca.

vriježe

Ljubičica je proljetnica i moglo ju se vidjeti još u veljači, ali samo na osunčanim mjestima, pojedinačno i onako – po skrivečki, između suhog lišća. Prava “eksplozija ljubičica” dogodila se u nekoliko proteklih toplih dana. Iz rahle šumske zemlje lako sam izvadio nekoliko biljčica da bi se vidio podanak koji nosi vlaknasto korijenje, prizemne listove, a između njih nekoliko cvjetova. Od biljke do biljke pružaju se vriježe.

Viola odorata

Listovi su srcoliki, na dugim peteljkama, narovašeni. Cvjetovi su pojedinačni, na dugim stapkama koje imaju dva bodlji slična zaliska (predlistića). Cvjetovi imaju čašku od 5 lapova i vjenčić od 5 latica tamnoljubičaste boje. Pet prašnika čini cijev koja opkoljuje tučak pa je vidljiv samo vršni dio gineceja (kljun njuške tučka). Ljubičica dolazi i u bijeloj boji.

Ostruga

Donja latica iz vjenčića ima ostrugu. Slika cvijeta u presjeku otkriva da su dva prašnika unatrag produljeni u nastavak koji daje med. Budući da oba ova nastavka vire u vjenčićevu ostrugu, tamo se nakuplja med zbog kojeg ljubičicu pohode pčele i bumbari. Plod je tobolac s tri poklopca i mnogo sjemenki. Kada se iz tobolca sjemenje rasije, njega odnose mravi. Naime, sjemenke imaju hranjivi mamac za mrave (elajosom) pa ga oni raznose i tako doprinose širenju ove biljke. I eto, tko kaže da nije lukava ta mala ljubičica?

Oglasi