David Attenborough


Bilo je to prije nekoliko godina, baš nekako u ovo doba: kraj ljeta – početak jeseni. Iz šume sam kući donio s još nekim materijalom i grančicu imele. Tek tada sam primijetio da je ispod jednog lista sićušan pauk. Bilo mi je zanimljivo kako se pokušava sakriti od mene pa sam uzeo fotoaparat da ga snimim.

Očito da njemu nije bilo do slikanja jer se i dalje skrivao od objektiva. A onda se napokon popeo na najviši list grančice i počeo izvoditi nekakve čudne kretnje. Iskoristio sam tu priliku za još par fotki premda nisam znao što on to točno radi i zašto. Odjednom, pauk je nestao iz tražila fotoaparata. Tada sam dobio i odgovor na prethodna pitanja.

Naime, dok je izvodio taj svoj “ples”, zadižući zadak ispuštao je nit koju je vjetar odnio i zaljepio za oluk na krovu, tri – četiri metara dalje, a pauk se zatim, kao po žičari, popeo u sigurnost novog zaklona. Nema šta, mali me nadmudrio, ali sam ipak bio zadovoljan jer sam naučio nešto o prirodi. Oduševljavaju me male, sitne spoznaje o prirodi do kojih dođem sam i nije mi važno što je to već vidjelo tisuće ljudi ili ako je to poznato stotinama godina.

Moje zadovoljstvo je bilo kompletno kada sam koji mjesec kasnije potpuno istu scenu vidio u jednom BBC-jevom dokumentarcu. Skroman, kakav već jesam, odmah sam pomislio: “Kolega David, otkada jaaa tooo znaaam!”🙂