I to ti je život


Napokon sam je vidio!

Danima sam prolazio pokraj njene kuće. Bila je unutra ali dobro skrivena. Znao sam da mora izaći – prije ili kasnije – i bio sam spreman za to.

Psychidae

Jajašca ovih leptira prezimljuju u vrećici. Vrećica je ustvari sklonište: kućica načinjena od komadića trave i lišća, sljepljenih posebnom izlučevinom, a napravila ju je ženka prošlog ljeta.

Čim se izlegu larve (gusjenice) se počinju hraniti lišćem biljke na kojoj im je vrećica bila priljepljena. Istovremeno, gusjenica svaka za sebe pravi novo sklonište koje dograđuje kako sama raste.

Psyche-viciella-slakov-kesičar

Kada dobiju krila mužjaci izađu iz vrećice. Ženke nemaju krila, slične su gusjenicama, nikada ne napuštaju vrećicu, čak ni za vrijeme parenja. Mužjaci imaju vrlo rastezljiv zadak koji pri parenju uvlače duboko u vrećicu u kojoj se nalazi ženka. Nakon parenja ženka položi do 500 jajašaca i ugiba.

Međutim, mužjak i nije tako bitan, jer ako iz nekog razloga ne dođe do parenja ipak će iz neoplođenih jajašaca nastati potomstvo – doduše samo žensko (partenogeneza).

Psyche viciella

Kod nekih vrsta ovih leptira ženka ne ugiba već prezimljuje zajedno s jajašcima, a kada se u proljeće izlegu ličinke, one prvo pojedu ženku i od materijala njezine vrećice počinju si graditi vlastitu.

Susret s ovim neobičnim kukcem posebno mi je drag zbog sljedećeg: postoji tek stotinjak vrsta ovih leptira, slabo su istraženi (premda su široko rasprostranjeni), malo je literature o njima itd. U starim brojevima “Prirode” piše da su ovakvi prizori rijetkost pa ih ni pravi entomolozi ne viđaju svaki dan – a ja sam totalni amater.

P.S.

Na slikama je vrlo vjerojatno  slakov kesičar (Psyche viciella).