Bufo viridis


Neke stanovnike moje ulice nisam vidio od jesenas. Na granici života i smrti, pritajeni u svom skloništu oni su proveli čitavu zimu.

Prva ovogodišnja proljetna kiša  izmamila ih je van. Iz pukotina u zidovima, ispod betonskih stepenica, iz svojih podzemnih skloništa, u proljetnu noć izašle su stotine žaba. Poslije gluhih zimskih noći njihovo kreketanje zvučalo je kao muzika. Milina jedna – ali samo ako slušate. Izađete li na ulicu, vidjet ćete horor. Naime, svim tim silnim žabama samo je jedno na pameti – što prije stići do vode i pariti se – ali k’o za vraga, do tamo su naumile stići skakučući po cesti. A auti ih gaze, i gaze, i gaze…

Bilo mi ih je žao pa sam učinio što i svake godine u sličnoj situaciji – alat u ruke i spašavaj što se još spasiti može. Pa tako kanticu, dvije, tri, pet…skupio sam ih poprilično. Sutra sam svu tu ekipu preselio do najbližeg kanala s vodom i oslobodio. Još sam ih neko vrijeme promatrao kako odlaze, napravio par fotki i poslije svega osjećao sam se zadovoljno – kao poslije nekog dobro obavljenog posla.

Bufo viridis

Postoji 13 vrsta životinja koje se u narodu zovu žabama. Ovo je zelena krastača.

Bufo viridis

Zelena krastača je životinja suhih staništa (vrtovi, polja, oranice, šume).

Bufo viridis

Samo za vrijeme parenja zelenu krastaču možemo naći blizu vode.

Bufo viridis

Zelena krastača ima na dodir suhu kožu.

Bufo viridisŽenka zelene krastače ima jasne zelene šare na bijeloj podlozi i hrapavu bradavičastu kožu. Mužjak je manji, maslinaste boje i ima skoro glatku kožu.
Svake godine slijedi repriza prethodne, a ja si uvijek postavljam pitanje za koje još nisam pronašao zadovoljavajući odgovor – pa dobro, zbog čega sve (ili barem većina, ali ogromna većina) idu po cesti? Trivijalan odgovor sam već čuo – otkud žabe znaju što je cesta?

Ali one ne znaju ni što je pločnik pa svejedno ne idu po njemu, nego suludo ginu pod kotačima auta. Ja imam neku svoju hipotezicu o tome, a što vi mislite?