Ixodes ricinus


Današnji je post na neki način nastavak prethodnog jer je i u njemu riječ o jednom “nezgodnom” liku. Samo nekoliko puta mi je uspjelo pronaći ga u njegovom prirodnom okruženju. Češće je on pronalazio mene, a da ja toga nisam bio ni svjestan. Latinski naziv mu je Ixodes ricinus, a mi bismo rekli obični krpelj.

Krpelj

Krpelj na listu

Ovo je odrasla ženka običnog krpelja. Krpelji u ličinačkom stadiju imaju 3 para nogu, a odrasle jedinke 4 para nogu. Dugačka je tek koji milimetar i na slici je vidimo u karakterističnoj pozi (bilo bi dobro primijetiti rašireni prednji par nogu na kojima su organi osjetljivi na vlagu i miris) kako iščekuje da naiđe plijen. Budući da se krpelji hrane krvlju sisavaca, ptica i gmazova za pretpostaviti je da neće morati dugo čekati. Ipak, ako su uvjeti nepovoljni krpelji su u stanju preživjeti i dvije godine bez hrane. I tako, dok sam ja slikao ovoga, jedan drugi krpelj je pronašao svoj plijen.

Ixodes ricinus

Krpelj na psu

Moj pas pravi je “magnet” za krpelje. S dolaskom proljeća gotovo da nema dana a da ne pokupi ponekog. Ovaj na slici  obavio je već pola posla, no drugu polovicu nije jer sam ga s  pincetom iščupao. Sami ubod krpelja nije nešto posebno neugodan za psa (ili čovjeka), pa čak i gubitak krvi nije značajan, ali u slini nekih krpelja nalaze se bakterije – uzročnici opasnih boleština, pa je razuman oprez neophodan.

 

krpelj

Ixodes ricinus - obični krpelj

Ovako izgleda krpelj koji se izborio za svoju porciju krvi jer ga nisam na vrijeme uočio na svom psu. Nakon nekoliko dana hranjenja na životinji (od početnih 3-4 mm “narastao” je do nekih 13-14 mm) krpelj se odvaja od nje i pada na tlo.

krpelj

Ixodes ricinus - obični krpelj

Isti primjerak – pogled odozdo.

ricinus

Ricinus communis

Najčešća vrsta krpelja u našim krajevima (Ixodes ricinus) ime je dobila prema biljci na čije sjemenke neodoljivo sliči. Ovo su, naime, sjemenke biljke Ricinus communis (berba 2007. godine).