Bedemgrad


Prije pet dana vratio sam se s Velebita, a da još ni slova nisam napisao niti o prethodnom izletu. Zato sada nadoknađujem propušteno.

Većina će taj izlet pamtiti po tome što je u povratku jedan neodgovoran planinar nedostajao pa se nije moglo krenuti za Osijek (pitam se, pitam: Tko se nije ponio drugarski i kolegijalno?), a ja ću ga pamtiti po jednoj neobičnoj biljci, šumskim jagodama i izvorskoj vodi.

Bio je to, dakle, izlet na Krndiju, točnije: Paulinovac – Lončarski vis – Bedemgrad, u nedjelju 24. svibnja.


Najvrijednije što sam uslikao toga dana ova je biljka.

neottia-nidus-avis

Iz porodice je orhideja, a hrvatski naziv joj je šumska prosulja ili kokoška (Neottia nidus-avis). Naišao sam na nju slučajno, u debeloj hladovini (gotovo polumraku) bukove šume, što odgovara tipičnom  opisu njezina staništa. Šumskoj prosulji za život ne treba sunčeva svjetlost jer ona nema klorofila pa si ne može sama prizvoditi hranu (ugljikohidrate) kao što to čine zelene biljke (fotosinteza). Ona je, stoga, morala naći nekoga da to čini za nju. I našla je; našla je gljivu koja svojim micelijem obavija njezino korijenje tj. zamjenjuje korijenove dlačice i biljci priskbljuje potrebnu hranu i vodu (mikoriza).

šumska jagoda

Najukusnije što sam probao toga dana ove su šumske jagode. Jedini problem bio je u tome što sam išao na začelju kolone pa su me dopale samo one koje su drugi previdjeli u travi.

ljubica

I treći naj toga dana je voda s izvora Ljubica. Hladna, gotovo ledena, osvježavajuća – prva liga!

bedemgrad

Ovo je Bedemgrad, točnije ono što je od njega ostalo. Malo čudno “pokrpan” i zarastao u grmlju, ali unatoč tome, uz malo mašte može se zamisliti kako je to lijepa građevina nekada bila.

I na koncu, mogu zaključiti da je i ovo bio jedan korisno provedeni dan, a kvocanje besposlenih baba kojima je dosadilo izležavanje na Paulinovcu pa im se ranije išlo kući, brzo ću zaboraviti jer su nebitne.