Konjska pijavica


Kao mnogo puta do tada, s fotoaparatom u ruci, vraćao sam se iz još jednog obilaska šume u blizini Osijeka. Bio je početak ožujka i trava još nije zazelenjela šumske staze. Zahvaljujući toj činjenici nisam mogao ne primijetiti zanimljivi događaj na koji sam doslovno nabasao.
Prvo mi je pažnju privukla obična gujavica svojim neobičnim ponašanjem. Zastao sam. Nikada nisam vidio gujavicu koja nekamo žuri, a ovoj se opasno žurilo – kao da od nečega bježi. Znam da prethodna rečenica zvuči nekako glupavo, ali bilo je baš tako; gujavica je bježala jer ju je progonila pijavica. A kada ju je napokon sustigla, ishod borbe tako neravnopravnih suparnika bio je izvjestan.

Konjska pijavica (Haemopis sanguisuga) spada među one malobrojne pijavice koje ne sišu krv već su mesojedi i svoj plijen love. Hrani se gujavicama, insektima, puževima, račićima, drugim pijavicama, punoglavcima… Živi u vodi i odlično pliva, ali u potrazi za plijenom izlazi i na kopno. Tijelo joj se sastoji od 33 kolutića (koji se ne vide) a ono što mi vidimo su mnogobrojni prstenci (anuli). Na prednjem i stražnjem kraju tijela ima prianjaljke, na glavi 5 pari očiju, tijelo je mišićavo, tamne boje s dvije narančaste bočne pruge, izvana pokriveno tankom kutikulom koju izlučuje epiderm. Naraste do 30 cm (ova na slikama je oko 15 cm). Kao i ostale pijavice i konjska pijavica je dvospolac. Toliko za sada.