Velika – Češljakovački vis


Povodom turističko, gastronomsko, planinarske manifestacije “Papučki jaglaci” 22. ožujka sam bio u Velikoj. Da bih što duže boravio u prirodi za hodnju sam izabrao najdužu dionicu od ponuđenih: Velika – Kaniška glava – Češljakovački vis – povratak preko Trišnjice – natrag u Veliku.

Sedam sati druženja sa šumom rezultiralo je obiljem fotografija papučke flore. Osim jaglaca, ljubica, visibaba, podbjela, jetrenki, pasjeg zuba, kukurijeka i razne vrste paprati, evo slika još nekih biljaka koje su ukrašavale šumske staze na putu do cilja.

A kad napokon tamo stigoh – ružna slika. Ono što predstavlja vrh Češljakovački vis je izmasakrirana, kričavim bojama išarana, jadna bukva na koju je netko čavlom zakucao konjsku potkovicu. Unatoč onome što ta potkovica simbolizira, to u mojim očima ne umanjuje tugu i očaj prizora.

Ljekoviti plućnjak

Ljekoviti plućnjak

Proljetni šafran

Proljetni šafran

Mekolisna veprina

Mekolisna veprina

Bijeli lopuh

Bijeli lopuh

Obični lopuh

Obični lopuh

Češljakovački vis (820 m)

Češljakovački vis (820 m)

Nitko me nije tjerao na ovaj izlet pa mogu samo reći – tako mi i treba!

Nikad više ovakve “masovke”, nikad više pijanih planinara, nikad više raspjevanih veseljaka koji u šumi riču kao jeleni pred parenje, nikad više “Papučki jaglaci”!

Ovo je antipropaganda planinarstvu, ekologiji, zaštiti prirode, … živi užas!