Maksimov hrast


Moje ovogodišnje planinarske aktivnosti započele su 08. ožujka izletom na Požešku goru. S grupom planinara iz PD “Bršljan – Jankovac” pošao sam na njezin vrh – Maksimov hrast (614 m). Bilo je to nekoliko ugodnih sati provedenih na svježem zraku, u šetnji kroz šumu u kojoj je sve više znakova da proljeće – samo što nije. Nakon perioda zimske neaktivnosti meni  je to bio i podsjetnik na sve one mišiće u mom tijelu za koje sam zaboravio da uopće postoje.

A na kraju dana – memorijska kartica u fotoaparatu se pokazala jedva dovoljna za sve što sam želio poslikati; lišajevi, paprati, mahovine, gljive sluznjače, veprina, božikovina… i još sto čuda. Za današnji post odabrao sam neke od proljetnica koje su ukrašavale šumske staze Požeške gore.

Mom oku posebno draga biljka procvjeta već u prosincu. Naravno, to je kukurijek.

kukurijek

Kukurijek

supljika

Šupljika

procjepak

Obični procjepak

pasji-zub

Pasji zub

maksimov-hrast

Maksimov hrast

Geodetski stup na vrhu Požeške gore