---

Koračajući preko nekadašnje divlje dravske plaže, a sada blatnjave ledine, odjednom sam osjetio nešto čudno pod nogama – kao da hodam po snijegu. Čak je i zvuk koji se pritom čuo (slabo, ali jasno) bio onaj poznati škripavi, reski zvuk dok gaziš kroz snijeg, inje i led, na -20°C. I sve bi to bilo OK da nije podne jednog vrelog svibanjskog dana, a nit´ pijem nit´ se gongam. Pa koji je sad to vrag? – pomislim.

Tek kad sam se sagnuo i dobro fokusirao svoje cvikere, mogao sam odahnuti – ipak nisam potpuno poblesavio: pod mojim nogama i stotinjak metara uokolo bilo je na milijune sitnih, zelenih mjehurića, a svi zapravo nadzemni dio alge Botrydium sp.

Alga Botrydium sp. na blatnjavom dravskom sprudu.

Dok sam ja gledao alge, netko je gledao mene. Tko je to?

U ispucaloj zemlji bilo ih je na stotine.

Bili su to crveni mukači (Bombina bombina). Fantastično su prilagođeni ovom blatnjavo-pjeskovitom terenu. Na slici se lijepo vidi trokutasta zjenica.

Plastična kutija u koju sam ih stavio duboka je 7cm, znači oni su dugački 2,5-3 cm. Između prstiju se vide plivajuće kožice. Htio sam ih slikati s trbušne strane, ali oni su vrlo živahni pa sam trebao pomoćnika.

I evo, crveni mukač i njegove karakteristične pjege.