Empusa muscae
Na jednom dravskom nasipu u krugu od nekoliko desetaka metara pronašao sam više primjeraka mrtvih muha u vrlo neobičnom položaju. Nogama su se držale za stabljike trava, krila su im bila širom otvorena, a između začanih pločica izbijala je nekakva bijela masa. Sve opisano nije ostavljalo prostora sumnji: muhe je ubila gljiva, a budući da su ove muhe bile na relativno malom prostoru, vjerovatno ih je ubila ista vrsta gljive – muhomorčica (Empusa muscae).
Postoji preko 750 vrsta entomopatogenih gljiva, dakle gljiva koje napadaju kukce. Neke gljive napadaju samo određenu vrstu kukaca, a neke su smrtna opasnost svim kukcima. Način na koji to gljiva radi istovremeno je i zastrašujuć, i dojmljiv.
Spora gljive proklija vrlo brzo nakon što dospije na muhu. Kroz otvore na vanjskom skeletu, hife ulaze u kukca. Micelij se širi u prvi dio mozga (protocerebrum) i oslobađajući različite toksine gljiva preuzima kontrolu nad ponašanjem muhe. Muha se penje visoko na okolno raslinje, zauzima karaktrističan položaj i ugiba. Istovremeno, gljiva raste hraneći se muhom i kroz sitne pukotine na njezinom zatku stvara sporangije sa sporama. Čitav proces traje 5-10 dana i vrlo je ovisan o vlažnosti zraka – suhi zrak nepovoljno utječe na rast ove gljive.
Zadak ove muhe je smežuran jer je vjetar raznio spore i isušio muhu. Nema sumnje da je i ona bila zaražena. Dovoljno je pogledati joj…
… noge. Nema šanse da je otpuhne vjetar.
Bijela masa koja probija između začanih kolutića sastoji se od tisuća sporangija sa sporama.
Kada ne može nogama obuhvatiti list, muha se rilom zalijepi za njegovu površinu.
Uz ove fenomenalne fotke i tekstove nemam više potrebu za znanstvenom fantastikom.
Nevjerojatnost je u prirodi oko mene, nadasve kao izuzetnost i izvanrednost života
Znanstvena fantastika je crtić naspram onoga što zainteresirani promatrač može vidjeti već u svojoj bašći/vrtu, vjeruj mi. Lijep pozdrav!