Obični jantarnjak
Bio sam pri kraju pisanja ovog posta kada je u sobu ušla moja kći.
“Super su ti slike”, rekla je i počela čitati što sam napisao.
Kada je pročitala, složila je kiselu facu uz komentar:”Fuj, odvratno!”
E sad, budući da je ona, kako se to danas voli reći – urbano, gradsko dijete – a zbog sličnih njoj koji će možda čitati ovaj moj uradak, odlučio sam napisati malo upozorenje:
Postoje li za vas “fuj” teme o prirodi, sljedeći sadržaj nije primjeren vašoj osjetljivoj dušici!
Za sve ostale nema opasnosti i mogu nastaviti sa čitanjem.
Succinea putris
To je lijepi mali puž koji se zbog izgleda svoje kućice na engleskom zove Amber snail, a hrvatski naziv mu je Obični jantarnjak. Živi na vegetaciji uz obale rijeka i bara gdje se u ovo doba godine mogu vidjeti i ovakvi primjerci.
Zanimljivo? Lijepo? Neobično? Pročitajte do kraja pa onda odlučite.
Metilji
To su crvi čije je tijelo plosnato poput lista. Na prednjem kraju tijela imaju usnu sisaljku jer su nametnici različitih unutrašnjih organa, najčešće jetre, pluća ili krvnih žila. U tim organima se odrasli metilji hrane krvlju, epitelnim tkivom ili česticama hrane iz crijeva domadara. Parazitirajući na životinjama i čovjeku uzrokuju različite upale, oštećenja organa, a često i smrt. Metlji su dvospolci tj. ista jedinka ima i muške i ženske spolne organe.
Većina metilja izvaljuje jaja u vodu, a ličinka koja izađe iz njih kratko vrijeme živi slobodno prije ulaska u međudomadara. Međudomadari ili prijelazni nositelji su ribe, punoglavci, mravi, a najčešće puževi. Opla, puževi! Ima li to kakve veze s našim malim, lijepim, neobičnim, zanimljivim pužićem? Ima, itekako!
Naš obični jantarnjak je međudomadar za ličinku metilja Leucochloridium paradoxum. Taj metilj parazitira na pticama. Nevolje ovog puža počele su kada je pojeo ptičji izmet u kojem je bilo jajašaca metilja. Iz njih se razvilo nekoliko ličinki koje su “preuzele kontrolu” i promijenile uobičajeno ponašanje puža. Inače fotofobičan puž sada traži osunčana mjesta na vrhovima vlati trave i lišću.
Istovremeno, ličinke (u ovoj razvojnoj fazi ih nazivamo sporociste) kreću prema ticalima. Iz nekog razloga uvijek prvo nastaje borba za lijevo ticalo.
Kada se napokon smjeste u oba ticala, sporociste pulsiraju “glumeći” gusjenicu. Naime, njihov je cilj da ih pojede ptica, jer će se tada iz njih osloboditi stotine novih metilja i razvojni ciklus je zatvoren.
A tako je nastao film o Alienu!
Pticama očito nije odvratno, ličinke metilja možbit da su ‘ljevičari’ i očito tulumare, a za puža ne znam – hoće li zaključiti iz prethodnog života da put ka svjetlu obija, ili baš obratno – da je oslobođenje
E, jedva čekam pokazati ovo jednoj potencijalnoj ekologinji.
Sviđaju mi se ove ‘šetnje po prirodi’
Zahvaljujem se na posjeti, komentaru, pohvalama i obećajem da će biti još ovakvih gnjusnih tema
Lijep pozdrav